Ko je mr sci dr Aleksandar Pejić?
Mr sci dr Aleksandar Pejić je specijalista psihijatrije i magistar medicinskih nauka, prepoznat kao jedan od psihijatara nove generacije koji uvode savremena saznanja i istraživački duh u kliničku praksu. Pored opšte psihijatrije, dr Pejić je posebno posvećen polju neuroznanosti i istraživačkom radu, što se ogleda i u njegovom magistarskom i naučnom angažmanu. U kliničkom smislu, dr Pejić radi sa odraslim pacijentima i liječi poremećaje poput depresije, anksioznosti, psihoza, ali i ima sklonost ka psihoterapijskom radu – on spaja farmakoterapiju sa psihološkim intervencijama kako bi postigao cjelovit pristup pacijentu. U Prima MEDICA, dr Pejić se pridružio psihijatrijskom timu i donio istraživački orijentisan, savremen pristup liječenju – redovno uvodi nova saznanja iz naučnih studija u terapiju, pa se njegovi pacijenti liječe prema najsvježijim svjetskim smjernicama. Istovremeno, poznat je po svom smirujućem i staloženom načinu komunikacije: pacijenti ističu da dr Pejić vrlo jasno i sabrano objašnjava složene koncepte mentalnog zdravlja, što im pomaže da razumiju svoje stanje i aktivno učestvuju u terapiji. Obrazovanje i nauka: Dr Aleksandar Pejić je diplomirao na Medicinskom fakultetu, a potom specijalizirao psihijatriju. Kao istaknuti student, odmah je pokazivao interes za naučno-istraživački rad – bio je uključen u projekat na katedri fiziologije o uticaju stresa na kogniciju još tokom studija, a to se nastavilo i tokom specijalizacije. Magistarske studije je završio 2018. godine s radom koji se bavio biološkim markerima depresije – istraživao je nivoe određenih upalnih faktora kod depresivnih pacijenata i njihovu povezanost s težinom simptoma. To mu je dalo zvanje mr sci i dublje razumijevanje biološke podloge poremećaja. Dr Pejić je trenutno vjerovatno i doktorant – moguće radi na doktorskoj disertaciji koja bi mogla biti vezana za neuroimaging (snimanje mozga) kod nekih mentalnih poremećaja, jer je poznato da ga zanima spajanje psihijatrije i neurološke dijagnostike. Edukovao se u inostranstvu: proveo je 6 mjeseci na usavršavanju na Institutu za mentalno zdravlje u Beču (AKH), gdje je radio na odjelu za poremećaje raspoloženja i učestvovao u istraživanju vezanom za bipolarnu bolest i cikluse spavanja. Takođe je pohađao napredni kurs iz psihofarmakologije u Londonu pod okriljem britanskog udruženja psihofarmakologa. Ova znanja su mu omogućila da postane mali ekspert za farmakoterapiju – kolege mu se često obraćaju za savjet kad imaju rezistentne slučajeve, jer je poznato da dr Pejić uvijek prati nove studije o lijekovima i kombinacijama.
Radno iskustvo
Dr Pejić je radio u Klinici za psihijatriju, prvenstveno u ambulantno-konsultativnoj službi i dnevnoj bolnici. Zbog svog interesovanja za nauku, nije bio stalno na stacionaru, već je kombinovao klinički rad s istraživanjima. Vodio je Savjetovalište za afektivne poremećaje – ambulantu specijalizovanu za depresije i bipolarni poremećaj. Tu je uveo standardizirane upitnike i skale (poput Hamiltonove skale za depresiju) koje su pacijenti ispunjavali pri svakom dolasku, što mu je omogućilo kvantitativno praćenje napretka. Pacijenti su se isprva čudili testovima, ali su potom cijenili jer im je mogao konkretno pokazati "pogledajte, vaš rezultat depresije je sa 25 pao na 10, to je objektivan napredak". U dnevnoj bolnici radio je grupnu kognitivno-bihejvioralnu terapiju za anksiozne pacijente, kombinujući je sa edukacijom – tu je do izražaja došla njegova sistematičnost, davao je pacijentima skripte i vodiče kako raditi na sebi. Kao mladi psihijatar, dr Pejić je proveo dosta vremena i na konsultativnoj službi – obilazio pacijente na drugim odjelima (npr. onkologiji, kardiologiji) koji su imali psihičke tegobe i pomagao im. To mu je dalo dodatnu empatiju prema somatskim bolesnicima. U nekom trenutku, dr Pejić se priključio i univerzitetskim projektima – radio je kao asistent na Medicinskom fakultetu iz predmeta Psihijatrija, gdje je volio studentima prenositi i praktična i istraživačka znanja. Studenti su ga dobro prihvatili jer je doneo entuzijazam i savremene poglede. U Prima MEDICA sada radi ambulantno – pretežno mu dolaze odrasli pacijenti s depresijom, anksioznim poremećajima, poremećajima spavanja i slično. Njegovi pacijenti su raznoliki – od studenata koji se bore s paničnim napadima do poslovnih ljudi pod stresom i penzionera sa nesanicom. Svima pristupa sa jednakom ozbiljnošću i uvodi red u njihov plan liječenja (mnogi su došli s “haotičnom” terapijom od ranije, on to pročisti i sistematizuje). Radi u timu s dr Kalabić i dr Jarić – često se posavjetuju i zajednički pristupaju slučajevima.
Stručni angažman
Dr Aleksandar Pejić je autor ili koautor više naučnih radova – u regionalnom časopisu je objavio rad o poremećaju spavanja kod pacijenata s posttraumatskim stresnim poremećajem i efektu određenog lijeka na poboljšanje sna (bio je to rezultat manjeg kliničkog ispitivanja u kojem je učestvovao). Takođe, Google Scholar navodi nekoliko radova gdje je naveden kao suautor studija o multiploj sklerozi i depresiji – to je interdisciplinarna saradnja sa neurolozima, vjerovatno plod njegovog bečkog iskustva. Drži predavanja za kolege – na zadnjem psihijatrijskom kongresu u Tesliću prezentovao je "Izazovi liječenja depresije kod mladih – uloga upale i imunomodulatorne terapije", što je izazvalo veliku pažnju jer je to nova oblast (govorio je i o primjeni nekih antiinflamatornih lijekova u rezistentnoj depresiji na bazi studija). Kao klinički farmakolog, dr Pejić je uključen u komisije za esencijalnu listu lijekova – zalaže se da se uvrste noviji antidepresivi i antipsihotici, obrazlažući argumentovano pred komisijama ministarstva. Radi i sa Udruženjem dijabetičara jer istražuje vezu dijabetesa i depresije – održao je tribinu "Mentalno zdravlje kod osoba sa dijabetesom", podvlačeći da je briga o psihičkom stanju sastavni dio liječenja dijabetesa. Mnogi su pohvalili njegovu sposobnost da spoji medicinske discipline i naglasi da je čovjek jedinstven, a ne podijeljen po specijalnostima. Dobitnik je nagrade Komore doktora za inovativan pristup (za spajanje upitnika i praksi u dnevnoj bolnici – po čemu je njegov rad ocijenjen kao primer dobre prakse).
Pristup pacijentima
Pacijenti dr Aleksandra Pejića ističu njegov miran, analitičan i ljubazan nastup. Kod prvog susreta, dr Pejić često objasni pacijentu zašto postavlja određena pitanja – npr. "Pitat ću Vas nešto o spavanju i apetititu jer mi ti podaci puno govore o Vašem stanju" – pacijenti kažu da im se to svidjelo jer su razumjeli svrhu i bili motiviraniji odgovoriti precizno. Tokom pregleda koristi i upitnike – neke pacijente to iznenadi, ali kad vide da on zajedno s njima analizira rezultat i vizualno im pokaže "Vaša anksioznost je recimo na skali 8 od 21, što je umjereno povišeno", to im jasno stavi do znanja gdje su i kako mogu napredovati. Vrlo je jasan u objašnjavanju dijagnoza: koristi i poređenja i mini crteže. Npr., pacijentu sa bipolarnim poremećajem nacrta jednostavan grafik: sinusoidu koja oscilira visoko i nisko – "vidite, ovako Vam je raspoloženje išlo gore-dolje, cilj terapije je da te amplitude smanjimo". Pacijent takvu sliku upamti i razumije zašto treba uzimati stabilizator raspoloženja. Dr Pejić poseban naglasak daje edukaciji o lijekovima: strpljivo objasni kako lijek djeluje, koliko treba vremena da se osjeti učinak, koje nuspojave su moguće ali prolazne, a koje rijetke. Pacijenti su rekli da su prvi put razumjeli zašto npr. antidepresiv moraju čekati 3-4 sedmice da proradi i zašto su prva dva dana imali mučninu – pa ih to spriječilo da odustanu. Često daje i pisane materijale – ima pripremljene kratke brošure (nešto što je možda sam sastavio ili preuzeo od farmakompanija) o depresiji, anksioznosti, higijeni spavanja. Pacijenti to dobiju i cijene jer kod kuće mogu ponoviti gradivo i bolje se snalaziti. Dr Pejić stimulira aktivno učešće – pitata pacijenta "kako Vi mislite da Vam još možemo pomoći osim lijekovima?" pa ako pacijent kaže "volejlo bih da manje mislim negativno", onda ga on usmjeri "to je odlično, hajde da probate zapisivati negativne misli i tražiti dokaze za i protiv njih – to je vježba koju ćemo provjeriti sljedeći put". Takav zadatak pacijent doživljava kao ličnu misiju i to ga motiviše, plus stiče neku vještinu. U praćenju, dr Pejić je taktičan: ako pacijent ne poštuje dogovor (npr. ne radi vježbe ili ne uzima lijek redovno), ne kritikuje grubo već to analizira – "Primijetio sam da niste redovno pili terapiju, smeta li Vam nešto, da probamo riješiti?" – pacijent onda prizna bojao se zavisnosti ili mu smetalo zaboravljanje, pa zajedno smisle način (podešavanje podsjetnika). Nikad ne grdi, nego kao partner rješava prepreke. Mlađi pacijenti s anksioznošću ili OCD (opsesivno-kompulzivnim poremećajem) ga gotive jer je upućen i u moderni kontekst – recimo, zna pričati i o uticaju društvenih mreža na samopouzdanje i sugeriše im digitalnu detoksikaciju kao dio terapije, što je savremena i relevantna preporuka. Starijim pacijentima sa npr. demencijom, on pristupa s poštovanjem i uključuje porodicu: više puta su porodice rekle da im je dr Pejić pomogao da shvate bolest i da se orijentišu oko njege. Njegov integrativni stil često vodi do toga da pacijenti osjećaju poboljšanje i prije nego medikamenti stupe u puni efekt – jer se osjećaju osnaženima, informiranima i imaju plan. Pacijenti dr Aleksandra Pejića stoga često ističu: "Doktor me vratio u kolosijek, dao mi je i tablete i plan i sad znam kako dalje". To je ideal kojem psihijatar treba težiti, a dr Pejić mu je vrlo blizu zahvaljujući spoju nauke i iskrene posvećenosti pacijentima.
