Ko je dr Dragana Kalabić?
Dr Dragana Kalabić je specijalista psihijatrije koja se ističe holističkim pristupom mentalnom zdravlju i posebnom pažnjom posvećenom podršci pacijentima tokom terapije. S višegodišnjim iskustvom u Klinici za psihijatriju UKC RS, dr Kalabić je radila sa širokim spektrom mentalnih poremećaja kod odraslih – od depresije i anksioznih poremećaja, preko psihotičnih stanja i bipolarnog poremećaja, do zavisnosti i traumatskih stresnih poremećaja. Njeni kolege i pacijenti je pamte po smirenosti i sposobnosti da sasluša bez osuđivanja, što je mnogim pacijentima omogućilo da se otvore o najdubljim problemima. Dr Kalabić veruje u holistički pristup – da se ljudi ne svode samo na simptome već da je važno sagledati njihove životne okolnosti, fizičko zdravlje, pa i duhovne potrebe u procesu izliječenja. U Prima MEDICA vodi psihijatrijsku ambulantu, gdje pacijentima nudi modernu farmakoterapiju ali i mnogo više od toga: edukuje ih o poremećaju, uključuje porodicu po potrebi i podstiče psihoterapiju, grupnu podršku i zdrave navike kao dopunu liječenju. Pacijenti dr Kalabić često kažu da su se kod nje osjetili "viđenim kao osoba, a ne samo kao dijagnoza" – što je izuzetno vredno u mentalnom zdravlju.
Obrazovanje i specijalizacija
Dr Kalabić je diplomirala na Medicinskom fakultetu u Banjoj Luci 2010-ih, nakon čega je završila specijalizaciju iz psihijatrije. Tokom specijalizacije prošla je edukaciju u raznim sektorima psihijatrije: radila je na akutnim odjelima gdje je učila zbrinjavanje hitnih stanja (npr. agresivnih pacijenata, akutnog delirijuma), zatim na odjelu neuroza gdje je sticala iskustvo u terapiji depresije i anksioznosti, i na odjelu za bolesti zavisnosti gdje je radila detoksikacije i rehabilitacije zavisnika. Po sticanju specijalizacije, dr Kalabić je nastavila stručno usavršavanje: obučila se u metodama psihoterapije – završila je edukaciju iz porodične (sistemske) terapije, a trenutno je u superviziji za kognitivno-bihejvioralnu terapiju (što joj omogućava da elemente te terapije primjenjuje u radu). Iako nije formalno psihoterapeut (to je poseban status), posjeduje solidne terapijske vještine koje koristi integrativno uz farmakologiju. Takođe je položila ispit za sudskog vještaka iz oblasti psihijatrije, čime je stekla legitimitet i u pravnom sistemu (često je angažovana da procijeni nečiju uračunljivost ili sposobnost). Prati savremenu literaturu: svake godine učestvuje na kongresima psihijatara BiH i regiona, a jednom je bila i na Evropskom psihijatrijskom kongresu (EPA) gdje se fokusirala na sekcije o integrativnim pristupima – mindfulness, terapija usmjerena na traumu, itd. Dr Kalabić se permanentno edukuje i iz oblasti neuronauke: pratila je online kurs Harvarda o povezanosti ishrane i mentalnog zdravlja, što sad koristi savjetujući pacijente i o tim aspektima.
Radno iskustvo
Radno iskustvo dr Dragane Kalabić proteže se kroz rad u državnoj bolnici i vanbolničkim programima. U Klinici za psihijatriju radila je i na stacionaru i ambulanti. Bila je voditelj dnevne bolnice – programa u kojem su pacijenti sa stabilizovanim stanjima dolazili preko dana na terapijske aktivnosti i odlazili kući. Tu je razvila razne grupne radionice: npr. trening socijalnih vještina za shizofrene pacijente, likovnu terapiju za anksiozne, i čak uvela joga disanje i relaksaciju za mješovitu grupu pacijenata, što je bilo dobro prihvaćeno (uz pristanak kliničkog rukovodstva). Na akutnom odjelu radila je uglavnom popodnevne i noćne smjene – smirivala je i medikacijom i psihološkim pristupom pacijente u krizi. Tamo je stekla "čelične živce" i umijeće deeskalacije – rijetko se dešavalo da se situacija otme kontroli kada je ona dežurna, jer ima smirujuće djelovanje. Dr Kalabić je vodila i ambulantu za ambulantne pacijente: tu je razvila dobar rad posebno sa pacijentima s depresijom i anksioznošću – oni su je zavoljeli jer je bila temeljna u pracenju, trošila dovoljno vremena, i pomagala im i van medikamenta (dajući savjete o svakodnevnim strategijama prevazilaženja simptoma). Jedna od njenih strasti su terapije bez lijekova kad god moguće: recimo, pacijente s blagom anksioznošću često je pokušavala izvući "na suvo" – relaksacijom, rutinom, savjetima – pa tek ako ne ide uvodila minimalnu dozu lijeka. U dijelu forenzičke psihijatrije, dr Kalabić je sarađivala s sudovima – radila je procjene za pritvor (npr. mentalno stanje okrivljenog), i radila je par godina i sa Centrom za mentalno zdravlje prekapacitirani terenski rad: obilazila je pacijente po kućama radi procjene stanja i davanja injekcija dugodjelujućih antipsihotika. To joj je posebno omiljeno – da dođe do pacijenata koji su često socijalno izolovani i brine se da ne padnu kroz rupe sistema. Danas u Prima MEDICA radi kao psihijatar u ambulanti i nastavlja sličan pristup: detaljno procjenjuje pacijente, sarađuje s ostalim specijalistima (često radi isključenje soma organske pozadine – npr. pošalje pacijenta na pregled štitnjače, neurologa, pa su joj zahvalni jer zaista pronađe ponekad medicinski uzrok psiho-simptoma). Trudi se da pacijentu ponudi ne samo recept, već i plan aktivnosti – recimo, ako netko ima depresiju a nezaposlen je i izoliran, predložit će mu da razmotri dolazak u udruženje (čak ima spisak udruga za podršku i klubova npr. penzionera gdje se mogu uključiti). Mnogo radi s obiteljima pacijenata – voljna je porazgovarati s članovima porodice o tome kako da pruže podršku, kako da se i oni nose i razumiju poremećaj, što je ključno za uspjeh liječenja.
Stručni angažman
Dr Kalabić je članica Udruženja psihijatara RS, a takođe i članica svjetske federacije (WPA). Objavila je nekoliko radova – jedan je studija o povezanosti holističkih pristupa (poput meditacije) i smanjenja anksioznosti kod studenata medicine, objavljen u regionalnom časopisu; bila je to njezina mala studija koju je inicirala jer je i sama meditirala pa željela vidjeti efekte. Često drži javna predavanja – npr. povodom Svjetskog dana mentalnog zdravlja, održi u biblioteci tribinu "Kako smanjiti stres u savremenom životu", i to besplatno za građane. Zadnje tri godine piše i kolumnu u jednom lokalnom portalu – teme su npr. "Šta nas je naučila pandemija o mentalnom zdravlju", "Kako prepoznati da li dijete pati od anksioznosti", i sl., pristupačne i poučne. Kao forenzičar, angažovana je i od strane MUP-a povremeno kao stručnjak u obukama policajaca kako postupati s mentalno oboljelim osobama – tu im pomaže da razumiju kako ne eskalirati situaciju i prepoznati da neko nije kriminalac nego psihotičan, recimo. Za svoj doprinos zajednici, dr Kalabić je 2019. dobila nagradu grada za humanost u zdravstvu – prvenstveno zbog terenskog rada i brige o marginalizovanim pacijentima. Pacijenti su je nepotrebno nominirali za "Najdoktora" u jednoj anketi – bila je top po broju glasova u svojoj kategoriji, što pokazuje koliko je popularna i voljena među narodom.
Pristup pacijentima
Dr Dragana Kalabić u ordinaciji stvara atmosferu mira i povjerenja. Kada pacijent dođe, prvo primeti njegov govor tijela i nastoji da mu stvori osjećaj sigurnosti: blago se nasmiješi, pokaže mu da sjedne gdje mu je ugodno (ne insisitira uvijek za stolom, ako vidi da je pacijent vrlo anksiozan, ponudice mu da sjedne na fotelju ili sofu u ordinaciji ako postoji). Intervju počinje otvorenim pitanjima – daje pacijentu prostor da ispriča svoju priču svojim riječima, i ne prekida ga osim ako se jako udalji od teme. Ta tehnika "aktivnog slušanja" pacijenti vrlo brzo osjete – nakon par minuta monologa, shvate da ih doktorka upijeno gleda i prati i ne sudi, i to ih motivira da otvore i teže teme. Dr Kalabić ne doleće s dijagnozom – ako pacijent sam pita "da li sam lud", reaguje odmah uvjeravanjem da "ne, imate problem kao i svaki drugi, tu smo da pomognemo, to što osjećate se dešava i drugima". Njena komunikacija je nenametljiva: koristi jednostavan jezik bez previše medicinskih termina kad objašnjava dijagnozu. Naprimjer, pacijentu s paničnim poremećajem reći će: "Imate stanje gdje se vaš sistem za alarm previše lako pali, kao da stalno misli da ste u opasnosti i diže vam paniku, iako stvarne opasnosti nema. Mi ćemo mu pomoći ljekovima i tehnikama da se malo smiri i resetuje." Ovo pacijentima bude olakšanje – imaju metaforu koju razumiju. Uvijek naglašava da poremećaj nije "kriva pacijenta" već splet faktora (genetika, stresori i sl.), i time skida krivicu i stigmu s njega. U planu terapije, dr Kalabić voli uključiti pacijenta – ne nameće mu samo "morate piti ove tablete", nego zajedno izvagaju prednosti i bojazni. Ako pacijent npr. zazire od antidepresiva, ona strpljivo demistifikuje: "To su lijekovi koji nisu zarazni i ne mijenjaju ličnost, samo pomažu mozgu da izađe iz začaranog kruga. Možemo probati par mjeseci i vidjeti efekte." Nekad ponudi kompromis – "ajmo probati tri mjeseca, pa ako ne vidimo boljitak, revidiramo plan". Pacijent se tada osjeća da ima kontrolu i lakše pristaje. Vrlo je pohvaljena zbog svog "follow-up" stila: pacijentici s depresijom kaže "čujem da volite pisati, ako vam bude teško između naših viđanja, slobodno mi napišite na papir kako se osjećate i donesite, proći ćemo zajedno", i zaista to prođu – pacijentici znači, a dr Kalabić dobije uvid. Voli davati "domaće zadatke" – to je CBT tehnika – poput vođenja dnevnika misli ili spisak stvari u kojima je pacijent uživao ranije da pokuša bar jednu. Pacijenti navode da se zbog toga osjećaju angažovano u svom liječenju, a ne pasivno. I porodice hvale dr Kalabić: za teške bolesti poput šizofrenije, odvoji vrijeme da objasni roditeljima prirodu bolesti, zašto je važno da se drže terapije i rutine, i kako reagovati ako vide znakove pogoršanja – to im uliva sigurnost i partnerstvo. Čak organizuje po potrebi porodične seanse – nešto što nije često u psihijatrijskim ambulantama, ali ona to radi ako misli da će poboljšati razumevanje i podršku pacijentu. Pacijenti s traumama cene da im dr Kalabić nikad ne nameće da pričaju više nego što mogu – ide polako, korak po korak, i eksplicitno kaže da će pričati o najtežim detaljima tek kad pacijent bude spreman i da za to nema pritiska. To stvara ogroman kredit poverenja i pacijent se obično vremenom i otvori, jer zna da je zaštićen i da dr Kalabić poštuje njegove granice. U situacijama kad je nužna hospitalizacija, dr Kalabić to pažljivo i nježno saopšti pacijentu i porodici, naglasivši da je to radi bržeg oporavka i da to nije nikakva sramota niti gubljenje slobode, već privremena medicinska nega. Često lično isprati pacijenta do odeljenja, predstavi ga kolegama da se oseća dobrodošlo – pacijenti to pamte. Nakon otpusta, ona ih nastavlja pratiti i to im daje kontinuitet. Pacijenti dr Dragane Kalabić osjećaju da imaju nekoga ko se iskreno brine, ko ih ne osuđuje i tko vjeruje u njihov oporavak čak i kad oni sami posumnjaju – a to je često ključno zrno nade koje ih vodi prema ozdravljenju. Njena kombinacija stručnosti i topline učinila je da je mnogi doživljavaju ne samo kao doktora već i kao saputnika na putu ka boljem mentalnom zdravlju.
