Dijabetes (SIMPTOMI, UZROCI I LIJEČENJE)

Šta je dijabetes (šećerna bolest)?

Dijabetes melitus je hronično metaboličko oboljenje kod kojeg je koncentracija glukoze (šećera) u krvi trajno povišena, jer organizam ne proizvodi dovoljno insulina ili ga ne koristi na pravilan način – ili je prisutan kombinovani mehanizam.

Insulin je hormon koji luči gušterača (pankreas), a njegova glavna uloga je da omogući ulazak glukoze iz krvi u ćelije, gdje se koristi kao glavni izvor energije. Kada insulina nema dovoljno ili ćelije postanu „otporne“ na njegovo dejstvo, glukoza se nakuplja u krvi i nastaje hiperglikemija, koja oštećuje krvne sudove i tkiva.

Postoji više vrsta dijabetesa, ali dijabetes tip 1 i dijabetes tip 2 su najčešći.

Vrste dijabetesa

Tip 1 dijabetes

Tip 1 dijabetes je autoimuno oboljenje. Imunološki sistem iz nepoznatog razloga napada i uništava ćelije pankreasa koje proizvode insulin.

Karakteristike koje su tipične za dijabetes tip 1:

• češće se javlja u djetinjstvu, adolescenciji i mlađoj odrasloj dobi,
• simptomi se razvijaju relativno brzo (od nekoliko dana do nekoliko sedmica),
• organizam ne proizvodi dovoljno (ili gotovo nimalo) insulina,
• liječenje uvijek uključuje insulinsku terapiju.

U Prima MEDICA, o djeci i adolescentima s dijabetesom brine pedijatar endokrinolog, u saradnji s roditeljima i drugim članovima tima, kako bi tranzicija iz djetinjstva u odraslu dob bila što sigurnija i organizovanija.

Tip 2 dijabetes

Tip 2 dijabetes je najčešći oblik dijabetesa – čini oko 90% svih slučajeva.

Dijabetes tipa 2 ima sljedeće karakteristike:

• ćelije postaju manje osjetljive na insulin (inzulinska rezistencija),
• pankreas vremenom ne uspijeva da proizvede dovoljno insulina da nadoknadi ovaj problem,
• bolest dijabetes se razvija postepeno, često godinama, i dugo može proći neprepoznata.

Rizik za tip 2 dijabetes je veći kod osoba sa prekomjernom tjelesnom težinom, smanjenom fizičkom aktivnošću, pozitivnom porodičnom anamnezom, povišenim krvnim pritiskom i poremećajem masnoća u krvi.

Gestacijski dijabetes

Gestacijski dijabetes se javlja tokom trudnoće kod žena koje ranije nisu imale dijabetes.

Nakon poroda, kod većine žena se šećer u krvi normalizuje, ali:

• gestacijski dijabetes povećava rizik za razvoj tipa 2 dijabetesa kasnije u životu,
• zahtijeva pažljivo praćenje i vođenje trudnoće u saradnji ginekologa, endokrinologa i drugih specijalista.

Predijabetes i inzulinska rezistencija

Predijabetes je stanje kada je šećer u krvi viši od normalnog, ali nije dovoljno visok za dijagnozu dijabetesa. To je „upozoravajuća faza“ u kojoj je moguće značajno smanjiti rizik za nastanak dijabetesa uz promjene u načinu života.

Inzulinska rezistencija je jedan od ključnih mehanizama razvoja tipa 2 dijabetesa – ćelije slabije reaguje na insulin, pa pankreas mora da „pojača proizvodnju“. Vremenom se njegove rezerve iscrpljuju.

Šećerna bolest i drugi specifični oblici

Postoje i drugi, specifični oblici koje može imati šećerna bolest:

• monogeni oblici (npr. MODY),
• dijabetes usljed bolesti pankreasa,
• šećerna bolest izazvana lijekovima (npr. dugotrajna upotreba kortikosteroida),
• rijetki genetski sindromi.

Za većinu pacijenata dovoljno je znati osnovnu podjelu, a tačnu klasifikaciju određuje ljekar na osnovu kompletne obrade.

Ko je u povećanom riziku od dijabetesa tip 2?

Nisu svi u istom riziku da razviju dijabetes. Neki faktori rizika se ne mogu promijeniti, ali mnogi se mogu ublažiti ili korigovati.

Povećan rizik da se razvije šećerna bolest, odnosno dijabetes tipa 2 imaju:

• osobe sa prekomjernom tjelesnom težinom, posebno s masnim naslagama u predjelu stomaka,
• osobe koje se malo kreću (sjedilački način života),
• ljudi s porodičnom istorijom dijabetesa,
• osobe sa povišenim krvnim pritiskom i poremećajem masnoća (holesterola i triglicerida),
• žene koje su imale gestacijski dijabetes ili rodile dijete veće porođajne težine,
• osobe sa sindromom policističnih jajnika,
• starija životna dob (rizik raste nakon 40. godine).

Kombinacija više faktora rizika značajno povećava vjerovatnoću da će se s vremenom razviti dijabetes tip 2, zbog čega je vrlo važno redovno provjeravati šećer u krvi.

Simptomi dijabetesa – kako prepoznati problem?

Simptomi dijabetesa zavise od tipa bolesti i nivoa šećera u krvi. Kod dijabetesa tipa 1, znaci se obično javljaju naglo i dramatično, dok kod tipa 2 mogu biti blagi, nespecifični ili gotovo neprimjetni.

Najčešći simptomi dijabetesa su:

• pojačana žeđ (polidipsija),
• učestalo mokrenje, posebno noću (poliurija),
• pojačana glad, iako osoba normalno jede (polifagija),
• neobjašnjeno mršavljenje,
• umor, pospanost, slabost,
• zamagljen vid,
• sporije zarastanje rana,
• sklonost infekcijama (posebno kože i mokraćnih puteva).

Kod dugotrajnog, nedijagnostikovanog dijabetesa, simptomi mogu biti suptilni – umor se često pripisuje „stresu“ ili „godinama“, a češće mokrenje većoj količini tečnosti. Zbog toga mnogi ljudi ne znaju da imaju dijabetes dok ne urade laboratorijske testove.

Ako primijetite neke od ovih simptoma dijabetesa, posebno u kombinaciji s faktorima rizika, važno je da se javite ljekaru i provjerite nivo šećera u krvi.

Šećerna bolest i dijagnoza bolesti

Dijagnoza dijabetesa se postavlja na osnovu laboratorijskih analiza krvi, u skladu s međunarodnim smjernicama. Najčešće se koriste:

• određivanje glukoze u krvi (npr. natašte),
• test opterećenja glukozom (OGTT),
• HbA1c (vrijednost koja pokazuje prosjek nivoa šećera u krvi u protekla 2–3 mjeseca).

Važno je napomenuti da:

• Nalaze uvijek tumači ljekar, najčešće internista endokrinolog.
• Jedan nalaz povišenog šećera u krvi ne znači uvijek odmah dijabetes – ponekad su potrebna ponovljena mjerenja ili dodatne analize.
• Kod trudnica i djece se primjenjuju posebni protokoli.

U Prima MEDICA, endokrinološka ambulanta u saradnji s laboratorijom i drugim specijalnostima može da organizuje kompletnu dijagnostiku dijabetesa i praćenje komplikacija, prema potrebama pacijenta.