Hašimoto Hipotireoza i Tireoiditis │ Simptomi i Terapija │ Hašimotova bolest

Hashimotov sindrom, poznat i kao Hašimoto, Hašimotova bolest ili Hašimotov tireoiditis, je autoimuno oboljenje štitne žlijezde. Hašimoto karakteriše postupno oštećenje štitne žlijezde (štitnjače) uzrokovano napadom vlastitog imunološkog sistema tijela.

Kada se pojavi Hashimotov sindrom, imuni sistem greškom proizvodi antitijela koja napadaju ćelije štitne žlijezde, dovodeći do upale i postepenog smanjenja funkcije ovog važnog organa za regulaciju metabolizma i brojnih tjelesnih funkcija.

Poremećaj rada štitne žlijezde vremenom može dovesti do smanjene proizvodnje hormona štitne žlijezde, stanja poznatog kao hašimoto hipotireoza.

Šta je hipotireoza?

Hipotireoza je stanje u kojem štitna žlijezda ne proizvodi dovoljno hormona za normalno funkcionisanje tijelesnih funkcija. Ovo se dešava kada štitnjača postane „lijena“ ili nedovoljno aktivna, što rezultuje smanjenom proizvodnjom hormona trijodtironina (T3) i tiroksina (T4). Kao posljedica, mnogi tjelesni procesi (kao što su metabolički, kardiovaskularni, proces termoregulacije i dr.) se usporavaju.

Simptomi hipotireoze mogu biti suptilni u početku, ali vremenom postaju izraženiji i mogu uključivati umor, povećanje tjelesne težine, osjetljivost na hladnoću, suvu kožu, zatvor, depresiju, probleme s pamćenjem i koncentracijom, te menstrualne nepravilnosti kod žena. Hipotireoza je često uzrokovana Hašimotovom bolešću, ali može biti posljedica i drugih faktora kao što su operacija štitne žlijezde, određeni lijekovi ili nedostatak joda u ishrani.

Šta je tireoiditis?

Tireoiditis predstavlja stanje upale štitne žlijezde koje može imati različite uzroke i oblike, a najčešći je Hašimotov tireoiditis, koji je autoimune prirode (autoimuni tireoiditis). Hašimoto tireoiditis može biti akutan, subakutan ili hronični, a svaki tip ima svoje specifične karakteristike i simptome.

Upala štitne žlijezde može dovesti do privremenog povećanja ili smanjenja funkcije štitne žlijezde, što rezultuje simptomima hipertireoze (prekomjerne aktivnosti štitne žlijezde) ili hipotireoze (smanjene aktivnosti štitne žlijezde).

U nekim slučajevima, tireoiditis može uzrokovati bol ili osjetljivost u području vrata. Hašimoto tireoiditis dijagnoza se postavlja kombinacijom kliničkog pregleda, laboratorijskih testova i ultrazvuka. Liječenje hašimoto tireoiditisa zavisi od vrste i težine tireoiditisa, a može uključivati praćenje, antiinflamatorne lijekove, hormone štitne žlijezde ili, u rijetkim slučajevima, hirurški zahvat. Važno je napomenuti da mnogi oblici tireoiditisa mogu dovesti do trajnih promjena u funkciji štitne žlijezde, naglašavajući potrebu za ranom dijagnozom i praćenjem.

Koji su prvi simptomi Hašimoto hipoterioze i tireoditisa?

Hašimoto hipotireoza i tireoiditis imaju simptome koji mogu biti suptilni i razvijati se postepeno tokom vremena. Važno je napomenuti da se simptomi mogu razlikovati od osobe do osobe, a neki ljudi mogu imati malo ili nimalo ranih simptoma.

Ovo su simptomi hašimoto tireoditisa na koje je potrebno obratiti pažnju:

• Umor i slabost: Osjećaj iscrpljenosti čak i nakon dovoljno sna.
• Povećanje tjelesne težine: Blago do umjereno povećanje težine bez očitih promjena u prehrani ili vježbanju.
• Osjetljivost na hladnoću: Osjećaj hladnoće kada je drugima ugodno.
• Suva koža i kosa: Koža postaje suva i gruba, a kosa krhka i sklona opadanju.
• Zatvor: Usporena probava i rjeđe pražnjenje crijeva.
• Bolovi u mišićima i zglobovima: Neobjašnjivi bolovi ili ukočenost.
• Depresija ili promjene raspoloženja: Blaga depresija ili neobične promjene raspoloženja.
• Problemi s koncentracijom: Poteškoće s pamćenjem ili fokusiranjem.
• Menstrualne nepravilnosti: Kod žena, obilnije ili neredovne menstruacije.
• Blago oticanje vrata: Moguće blago povećanje štitne žlijezde (guša).
• Promuklost: Promjene u glasu ili osjećaj „knedle“ u grlu.

Prisustvo ovih simptoma ne znači nužno da osoba ima Hašimoto hipotireozu ili Hašimoto tireoiditis, jer mnogi od ovih simptoma mogu biti povezani i sa drugim zdravstvenim stanjima. Ako primijetite kombinaciju ovih simptoma, posebno ako traju duže vrijeme ili se pogoršavaju, preporučuje se konsultacija sa doktorom koji može provesti odgovarajuće testove za procjenu funkcije štitne žlijezde.

Vaš pregled u ambulantu za štitnu žlijezdu u Prima MEDICA možete da zakažete klikom na ovaj link ili pozivom na broj telefona 066 788 000. U ambulanti ordinira prim. dr Dragi Stanimirović, specijalista nuklearne medicine.

Kako se dijagnostikuje Hašimotova bolest?

Hašimotova bolest se dijangostifikuje kroz nekoliko koraka, a to su:

Klinički pregled: Doktor pregleda tj. opipava vrat (palpacija) i tako provjerava veličinu i oblik štitne žlijezde, bilo kakve nepravilnosti ili čvorove, konzistenciju tkiva (meko, tvrdo, elastično), osjetljivost ili bol pri dodiru.

Krvni testovi: TSH (tireostimulirajući hormon), slobodni T4 (tiroksin), antitijela na peroksidazu štitne žlijezde (TPOAb) i antitireoglobulinska antitijela (TgAb)

Ultrazvuk štitne žlijezde: Prikazuje strukturu žlijezde i može otkriti karakteristične promjene.

Biopsija finim iglama (FNA): Rijetko potrebna, ali može se koristiti za isključivanje drugih stanja.

Scintigrafija štitne žlijezde: Ponekad se koristi za procjenu funkcije žlijezde.

Dijagnoza za Hašimoto se obično postavlja na osnovu kombinacije simptoma, fizičkog pregleda i rezultata krvnih testova, posebno prisustva antitijela karakterističnih za Hašimotovu bolest.

Kako se liječi Hašimotova bolest?

Liječenje Hašimotove bolesti primarno se fokusira na upravljanje hipotireozom koja iz nje proizlazi. Glavni pristup uključuje:

1. Hormonska terapija: Najčešće se koristi levotiroksin, sintetički oblik hormona T4, koji se uzima oralno svaki dan.
2. Redovno praćenje: Nivoi hormona štitne žlijezde se redovno provjeravaju i doza lijeka se prilagođava prema potrebi.
3. Promjene životnog stila: Zdrava prehrana, redovna fizička aktivnost i upravljanje stresom mogu pomoći u ublažavanju simptoma.
4. Suplementacija: Po potrebi se mogu uzimati dodaci prehrani poput selena ili vitamina D.
5. Liječenje komplikacija: Ako se razviju druge autoimune bolesti ili komplikacije, one se liječe zasebno.
6. Praćenje veličine štitne žlijezde: Redovni ultrazvučni pregledi za praćenje veličine žlijezde i potencijalnih čvorova.
7. Izbjegavanje okidača: Identifikovanje i izbjegavanje faktora koji mogu pogoršati bolest.

Cilj liječenja Hašimotove bolesti je normalizovati funkciju štitne žlijezde i ublažiti simptome, omogućavajući pacijentu normalan i zdrav život.

 Da li je Hašimoto opasan?

Hašimotova bolest sama po sebi nije neposredno opasna po život, ali može imati ozbiljne posljedice ako se ne liječi.

Neliječena hašimoto hipotireoza može dovesti do:

• srčanih problema
• visokog holesterola
• depresije
• problema s plodnošću
• komplikacija u trudnoći

Hašimotova bolest rijetko može dovesti do:

• Miksedema (teške hipotireoze)
• Povećanog rizika od određenih vrsta raka štitne žlijezde
• Može biti povezana s drugim autoimunim poremećajima

Međutim, uz pravilnu dijagnozu i liječenje, većina ljudi koji imaju Hašimoto mogu voditi normalan, zdrav život. Redovno praćenje i prilagođavanje terapije za Hašimoto su ključni za održavanje dobrog zdravlja i sprječavanje komplikacija.

Koliko često raditi kontrole u slučaju postojanja Hashimotove bolesti?

U slučaju postojanja Hašimotove bolesti, učestalost kontrola može varirati u zavisnosti o individualnog stanju pacijenta i stabilnosti bolesti. Pacijenti bi trebali slijediti upute doktora koji prati njihovo stanje.

Hashimotov sindrom – Koji su uzroci nastanka?

Uzroci nastanka Hashimotovog sindroma nisu u potpunosti razjašnjeni, ali se smatra da je rezultat kombinacije nekoliko faktora:

• Genetska predispozicija: Postoji nasljedna komponenta Hašimotove bolesti.
• Autoimuni odgovor: Imuni sistem greškom napada tkivo štitne žlijezde.
• Hormoni: Žene su češće pogođene, što ukazuje na hormonalni uticaj.
• Spoljašnji faktori: Izloženost određenim virusima ili bakterijama može biti okidač.
• Stres: Može biti faktor koji doprinosi razvoju bolesti.
• Prehrana: Visok unos joda ili nedostatak selena mogu igrati ulogu.
• Trudnoća: Može potaknuti početak bolesti kod žena koje imaju predispozicije.
• Izloženost zračenju: Može povećati rizik od razvoja bolesti.
• Druge autoimune bolesti: Prisustvo jedne autoimune bolesti povećava rizik za razvoj drugih.

Hashimotov sindrom – Koji su faktori rizika?

Faktori rizika za nastanak Hashimotov sindrom uključuju:

• Pol: Žene su 7-8 puta više podložne bolesti nego muškarci.
• Dob: Hashimotov sindrom najčešće se javlja između 30 i 50 godina života.
• Genetika: Porodična istorija autoimunih bolesti štitne žlijezde.
• Druge autoimune bolesti: Prisustvo bolesti poput dijabetesa tipa 1, celijakije ili vitiliga.
• Trudnoća i postporođajni period: Povećan rizik, posebno u prvih 6 mjeseci nakon poroda.
• Prekomjeran unos joda: Kroz prehranu ili suplemente.
• Izloženost zračenju: Posebno u području vrata i glave.
• Stres: Dugotrajni stres može biti okidač za Hashimotov sindrom.
• Pušenje: Može povećati rizik od razvoja bolesti.
• Određene infekcije: Neke virusne ili bakterijske infekcije mogu biti povezane s povećanim rizikom za nastanak Hašimotove bolesti.
• Nedostatak vitamina D: Niska razina vitamina D povezana je s povećanim rizikom.
• Izloženost određenim hemikalijama: Neki okolišni toksini mogu uticati na funkciju štitne žlijezde.

Koje su posljedice neliječenja?

Neliječen Hašimotov sindrom može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih komplikacija:

• Teška hipotireoza: Uzrokuje umor, depresiju, kognitivne probleme i usporen metabolizam.
• Gušavost: Povećanje štitne žlijezde koje može otežavati disanje i gutanje.
• Srčani problemi: Povećan rizik od srčanih bolesti, uključujući zatajenje srca.
• Mentalno zdravlje: Pogoršanje depresije i anksioznosti.
• Reproduktivni problemi: Neplodnost, komplikacije u trudnoći.
• Miksedematozna koma: Rijetko, ali po život opasno stanje ekstremne hipotireoze.
• Osteoporoza: Povećan rizik zbog poremećaja metabolizma kalcijuma.
• Neurološki problemi: Uključujući perifernu neuropatiju.
• Anemija: Smanjena proizvodnja crvenih krvnih zrnaca.
• Metabolički sindrom: Povećan rizik od dijabetesa i gojaznosti.
• Mišićna slabost i bol: Mogu postati hronični.

Ove komplikacije naglašavaju važnost ranog otkrivanja i adekvatnog liječenja Hašimotove bolesti za održavanje opšteg zdravlja i kvaliteta života.

Vaš pregled u ambulantu za štitnu žlijezdu u Prima MEDICA možete da zakažete klikom na ovaj link ili pozivom na broj telefona 066 788 000. U ambulanti ordinira prim. dr Dragi Stanimirović, specijalista nuklearne medicine.

Da li je Hashimotov sindrom nasljedan?

Hašimotova bolest ima nasljednu komponentu, što znači da osobe s porodičnom istorijom autoimunih bolesti štitne žlijezde imaju povećan rizik od razvoja ove bolesti, iako genetska predispozicija sama po sebi nije dovoljna za njen nastanak.

Hipotireoza i trudnoća – Kako hašimoto utiče na trudnoću?

Hašimotova bolest može značajno uticati na trudnoću, ako se ne kontroliše adekvatno. Hipotireoza uzrokovana Hašimotom može povećati rizik od komplikacija kao što su pobačaj, prijevremeni porođaj, preeklampsija i zastoj u rastu fetusa.

Hormoni štitne žlijezde su ključni za razvoj mozga i nervnog sistema fetusa, posebno u prvom tromjesečju. Nedostatak ovih hormona može dovesti do kognitivnih i razvojnih problema kod djeteta. Stoga je ključno redovno praćenje nivoa hormona štitne žlijezde tokom trudnoće i prilagođavanje terapije prema potrebi, kako bi se osigurao optimalan razvoj fetusa i smanjio rizik od komplikacija u trudnoći.

U slučaju da vam je potreban pregled kod ginekologa, vaš termin možete da zakažete klikom na ovaj link ili pozivom na broj telefona 066 788 000. U ambulanti ordiniraju dr Aleksandra Rodić, specijalista ginekologije i akušerstva i dr Danijela Dević, specijalista ginekologije i akušerstva.

Da li Hašimoto povećava rizik od drugih bolesti?

Hašimotov sindrom može povećati rizik od razvoja drugih zdravstvenih stanja. Pacijenti su skloniji drugim autoimunim bolestima poput reumatoidnog artritisa, lupusa, vitiliga i dijabetesa tipa 1. Takođe, postoji povećan rizik od kardiovaskularnih problema, uključujući aterosklerozu i povišen krvni pritisak,  metaboličkih poremećaja poput gojaznosti i povišenog holesterola. Važno je napomenuti da adekvatna kontrola Hašimotove bolesti značajno smanjuje rizik od ovih komplikacija.